Iako je u sveopćem crnilu koje zahvaća hrvatski nogomet teško pronaći svijetlu točku, mnogi se od vlastodržaca ali i oponenata rado sjete - hrvatske reprezentacije. Ova je godina i za nju bila prilično stresna, no buđenje inata i vrhunsko izdanje u samo jednoj utakmici bili su dovoljni da i dalje bude - najomiljenija hrvatska momčad.
Hrvatska nogometna reprezentacija je konac 2010. godine, nakon neodlaska na SP u Južnu Afriku, dočekala u solidnom raspoloženju. Početak kvalifikacija za odlazak na Euro 2102. godine krenuo je prema očekivanjima, doduše uz remi s Grcima u Zagrebu, ali i pobjedom nad Izraelcima u gostima, te je vrh kvalifikacijske skupine uoči proljetnog nastavka kvalifikacija bio u rukama Bilićevih igrača.
Ovu su godinu naši reprezentativci otvorili na novouređenom stadionu Aldo Drosina u Puli te su protiv solidnih Čeha, uz pomoć gostujućeg vratara Petera Čecha, ostvarili pobjedu 4:2, a posebno su nadahnuti bili Nikola Kalinić i Ivo Iličević. Bila je to odlična najava svega onog što se očekivalo tijekom ove godine. Međutim, nepunih mjesec i pol kasnije Bilić je s kompletnom momčadi, Ćorlukom, Srnom i Modrićem, izuzev tada već duže ozlijeđenog Olića, zakomplicirao posao te je u Tbilisiju doživio poraz od Gruzije 1:0 i pod veliki upitnik doveo i ove kvalifikacije.
Nekoliko dana kasnije u Parizu je, u prijateljskom dvoboju s Francuskom, Hrvatska ipak koliko-toliko popravila dojam i odigrala 0:0.
A da su Gruzijci ostavili traga na našima, vidjelo se i u Splitu, gdje je nakon 14 godina i uvodnih 14 minuta tišine - napokon odigrana službena, kvalifikacijska utakmica. Ali nakon tišine uslijedio je šok jer gosti su stigli do vodstva, dok se igru naših nije moglo ni prepoznati. Shvativši da bi uistinu mogli ostati bez još jednog velikog natjecanja, naši su u drugom dijelu zaigrali bolje te s dva pogotka u tri minute, preko Mandžukića i Kalinića, ipak osigurali pobjedu Hrvatskoj i donijeli mir uoči završnice.
Prije rujanskih ogleda, Hrvatska je gostovala u Irskoj, kod iste reprezentacije protiv koje će igrati na Euru te je izvukla remi 0:0. Bila je to priprema za sljedeća dva ogleda, koji su odrađeni s dosta muke. Posebice onaj u Zagrebu, protiv Izreala u prvom dijelu, kada su gosti poveli, a publika okrenula palac dolje Biliću i dečkima. Na svu sreću, u drugom dijelu 'eksplodirao' je Modrić, strijelac prvog gola, a potom i asistent Eduardu za 2:1. Eduardo je zabio i treći gol, a Hrvatska je tom pobjedom, ali i remijem Grka u Latviji opet stigla na čelo skupine, s meč loptom u rukama.
A kako je listopad bio nedavno, nepotrebno je podsjećati na prazna obećanja naših igrača te mizernu igru nakon koje su ih Grci 'pojeli' i praktički ih gurnuli u dodatne kvalifikacije. Poljuljanog samopouzdanja nakon atenskog pakla, Hrvatska je u Rijeci ipak odigrala 'mušku' utakmicu, pokazala da može i zna igrati, a Zdravko Mamić je pod zaštitu uzeo izbornika te osigurao da reprezentacija u istom sastavu dočeka Tursku.
U najavi te utakmice prisjećali smo se tragičnih bečkih dana i sumnjali. Sumnjali su i navijači jer tek ih je 500-tinjak otputovalo u Istanbul, ni ne sluteći da će povratnik Ivica Olić i Marijo Mandžukić, uz veliku pomoć Dujmovića i cijele momčadi, ispisati povijest. Bila je to utakmica za pamćenje, ne samo po rezultatu (0:3), već i po igri na koju ni fanatični i brzi Turci nisu znali odgovoriti.
Uzvrat u Zagrebu bio je samo formalnost, završen je remijem 0:0, iako se i u njemu trebalo pobijediti jer tako bi se izbjegla skupina u kojoj su nam protivnici Španjolci, Talijani i Danci.
Utakmice Hrvatske u 2011. godini: Hrvatska - Češka 4:2 (prijateljska) Gruzija - Hrvatska 1:0 Francuska - Hrvatska 0:0 (prijateljska) Hrvatska - Gruzija 2:1 Irska - Hrvatska 0:0 (prijateljska) Malta - Hrvatska 1:3 Hrvatska - Izrael 3:1 Grčka - Hrvatska 2:0 Hrvatska - Latvija 2:0 Turska - Hrvatska 0:3 Hrvatska - Turska 0:0
Pratite nas svakog dana putem RSS-a
